Stilbenoid
Stilbenoidi su hidroksilisani derivati stilbena. Oni imaju C6-C2-C6 strukturu. U biohemijskom smislu, oni pripadaju familiji fenilpropanoida i dele najveći deo biosinteznog puta sa halkonima.[1] Stilbenoide mogu da proizvedu biljke i bakterije.
Tipovi
- Aglikoni
- Piceatanol u korenu Norveške omorike
- Pinosilvin fungalni toksin koji štiti drvo od fungalne infekcije, prisutan u stablima familije bora
- Pterostilben u bademu, boru i vaccinium bobicama
- Resveratrol u grožđu
- Glikozidi
- Astringin u kori Norveške omorike
- Piceid je derivat resveratrola u soku od grožđa
Vidi još
- Dihidrostilbenoidi
- Fitohemija
- Secundarni metaboliti
- Stilbestrol
Reference
- ^ V. S. Sobolev; B. W. Horn; T. L. Potter; S. T. Deyrup; J. B. Gloer (2006). „Production of Stilbenoids and Phenolic Acids by the Peanut Plant at Early Stages of Growth”. J. Agric. Food Chem. 54 (10): 3505—11. PMID 19127717. doi:10.1021/jf0602673.
Literatura
- Hillis, W.E. (1987). Heartwood and Tree Exudates. Berlin, Heidelberg: Springer Berlin Heidelberg. ISBN 978-3-642-72534-0.
- YAMADA, Toshihiro; ITO, Shin-ichiro (1993). „Chemical Defense Responses of Wilt-Resistant Pine Species, Pinus strobus and P. taeda, against Bursaphelenchus xylophilus Infection.”. Japanese Journal of Phytopathology. 59 (6): 666—672. doi:10.3186/jjphytopath.59.666.
