The Omega Man

1. 8. 1971 (1971-08-01)
Trajanje98 min.Zemlja Sjedinjene DržaveJezikengleskiBruto prihod4,000.000 $(kino-distribucija)[1]

The Omega Man (sh. Čovjek Omega), na prostoru nekadašnje Jugoslavije ponekad prikazivan i pod naslovom Posljednji čovjek[α 1], je američki science fiction film snimljen 1971. godine u režiji Borisa Sagala. Predstavlja drugu po redu adaptaciju znamenitog romana Ja sam legenda Richarda Mathesona, odnosno remake italijanskog crno-bijelog filma L'ultimo uomo della Terra iz 1964. godine. Radnja je smještena u Los Angeles 1977. godine (tada u bliskoj budućnosti), nekoliko godina nakon što je sukob između Sovjeta i Kine eskalirao u biološki rat, prilikom koga je korišten mikroorganizam koji je prouzročio globalni pomor čovječanstva. Protagonist, koga tumači Charlton Heston, je pukovnik Neville, bivši američki vojni ljekar koji vjeruje da je, zahvaljujući eskperimentalnom serumu, posljednji, odnosno jedini čovjek na svijetu, ali koji se svake noći mora suportstavljati grupi preživjelih koju je zaraza pretvorila u vampirolike albino mutante, a koji jednog dana slučajno naiđe na crnu djevojku Lisu (čiji lik tumači Rosalind Cash) koja se doima kao da je, kao i on, preživjelo ljudsko biće.

Scenario filma je u značajnoj mjeri predstavljao odstupanje u odnosu na predložak, gdje su Nevilleovi antagonisti bili tradicionalni vampiri; scenaristica Joyce H. Corrington ih je pretvorila u albine inspirirana vlastitim studijem kemije i kasnije objašnjavala da je film zbog toga naučno utemeljeniji i uvjerljiviji u odnosu na Mathesonov predložak. Sam Matheson je izjavio da The Omega Man ima toliko malo veze sa njegovim romanom, da se uopće ne osjeća povrijeđenim. Scenario je također velikim dijelom bio inspiriran tada aktualnim događajima, a što se odnosi kako na sovjetsko-kineski sukob koji je 1969. godine dobio i manju oružanu komponentu, tako i na kontrakulturu, seksualnu revoluciju i rasprave o kontroli rađanja, ali najviše i na pitanje međurasnih odnosa u tadašnjim SAD. To se odnosilo na glavni ženski lik, koja je prikazana kao pripadnica tadašnje Black Power supkulture, kao i na scenu u kojoj se ljubi i vodi ljubav s bijelim protagonistom. Godinama kasnije je crna glumica i TV-voditeljica Whoopie Goldberg tvrdila da je to prva takva scena u jednom značajnijem hollywoodskom mainstrem filmu; kada je kod nje gostovao u talk-show emisiji, Heston ju je rekonstruirao iznenada je poljubivši. Sam Heston je u svojoj biografiji ustvrdio kako je Cash prilikom snimanja tih scena filma bila nervozna i rekla da joj je "sablasno ševiti se sa Mojsijem", asocirajući na njegovu znamenitu ulogu u biblijskom spektaklu Deset zapovijedi.[2]

Sam Heston je pokušao producente nagovoriti da kao režisera angažiraju Orsona Wellesa, ali u tome nije uspio. Studio Warner Bros. je, suočen sa financijskom krizom koja je tih godina mučila Hollywood, nastojao maksimalno sniziti troškove, te je, umjesto da se opustošeni Los Angeles rekonstruira u studiju, film sniman na autentičnim lokacijama u poslovnom središtu grada, i to nedjeljom ujutro kada u njemu nije bilo ljudi. Završna scena filma, koje originalno nije bila u scenariju, je napravljena na Hestonov prijedlog koji je htio da njegov protagonist skonča na način sličan onome na koji je skončao protagonist filma Khartoum, koga je bio tumačio nekoliko godina ranije.

The Omega Man je nakon premijere podijelio kritičare, iako većina drži da je bio bolji od italijanskog prethodnika. Među poklonicima žanra je, pak, tokom godina stekao svojevrsni kult status, a to se odnosi i na poklonike Hestona, koji The Omega Man drže drugim dijelom svojevrsne trilogije u kojoj Heston tumači protagoniste distopijskih SF-filmova (uz Planetu majmuna iz 1968. i Zeleni sojlent iz 1973. godine).

Kada je godine 2007. u produkciji Warner Bros. snimljena treća ekranizacija romana pod naslovom Ja sam legenda i Willom Smithom u glavnoj ulozi, studio The Asylum je na brzinu stvorio direct-to-video mockbuster verziju pod naslovom I Am Omega koji također predstavlja "neslužbenu" ekranizaciju Matehsonovog predloška, ali se svojom radnjom i atmosferom daleko više oslanja na The Omega Man.

Uloge

Napomene

  1. ↑ Grublji prijevod, s obzirom da je omega posljednje slovo grčkog alfabeta, odnosno može se alegorijski prevesti kao "posljednji".

Izvori

  1. ↑ "Updated All-time Film Champs", Variety, 9 January 1974 p 60.
  2. ↑ Charlton Heston. In the Arena. Simon and Schuster. str. 443. ISBN 0-684-80394-1. 

Vanjske veze

  • p
  • r
  • u
Richard Matheson
Romani
  • I Am Legend (1954)
  • The Shrinking Man (1956)
  • A Stir of Echoes (1958)
  • The Beardless Warriors (1960)
  • Hell House (1971)
  • Bid Time Return (1975)
  • What Dreams May Come (1978)
Kratke priče
  • "Born of Man and Woman" (1950)
  • "Blood Son" (1951)
  • "Button, Button" (1970)
Scenariji
  • The Incredible Shrinking Man (1957)
  • House of Usher (1960)
  • "The Last Flight" (1960)
  • "Nick of Time" (1960)
  • "A World of Difference" (1960)
  • "A World of His Own" (1960)
  • Master of the World (1961)
  • The Pit and the Pendulum (1961)
  • "The Invaders" (1961)
  • "Once Upon a Time" (1961)
  • Night of the Eagle (1962)
  • Tales of Terror (1962)
  • "Little Girl Lost" (1962)
  • "Young Man's Fancy" (1962)
  • The Raven (1963)
  • "Death Ship" (1963)
  • "Mute" (1963)
  • "Nightmare at 20,000 Feet" (1963)
  • "Steel" (1963)
  • The Comedy of Terrors (1964)
  • The Last Man on Earth (1964)
  • "Night Call" (1964)
  • "Spur of the Moment" (1964)
  • Fanatic (1965)
  • The Young Warriors (1966)
  • "The Enemy Within" (1966)
  • The Devil Rides Out (1968)
  • De Sade (1969)
  • Duel (1971)
  • The Night Stalker (1972)
  • The Night Strangler (1973)
  • The Legend of Hell House (1973)
  • Dracula (1973)
  • The Morning After (1974)
  • Scream of the Wolf (1974)
  • Trilogy of Terror (1975)
  • The Martian Chronicles Mini-Series (1980)
  • Somewhere in Time (1980)
  • Jaws 3-D (1983)
  • Twilight Zone: The Movie (1983)
  • "Button, Button" (1986)
  • Loose Cannons (1990)
  • The Dreamer of Oz (1990)
  • Rod Serling's Lost Classics (1994)
  • Trilogy of Terror II (1996)
Adaptacije
ostalih autora
  • "And When the Sky Was Opened" (1959)
  • "Third from the Sun" (1960)
  • Cold Sweat (1970)
  • The Omega Man (1971)
  • The Incredible Shrinking Woman (1981)
  • What Dreams May Come (1998)
  • Stir of Echoes (1999)
  • "Dance of the Dead" (2005)
  • "My Ambition" (2006)
  • I Am Legend (2007)
  • I Am Omega (2007)
  • The Box (2009)
  • "The Splendid Source" (2010)
  • Real Steel (2011)
  • p
  • r
  • u
Filmovi koje je režirao Boris Sagal
  • The Crimebusters (1961)
  • Dime with a Halo (1963)
  • Twilight of Honor (1963)
  • Guns of Diablo (1964)
  • Girl Happy (1965)
  • Made in Paris (1966)
  • The Helicopter Spies (1968)
  • Mosquito Squadron (1969)
  • The Thousand Plane Raid (1969)
  • Hauser's Memory (1970)
  • The Omega Man (1971)
  • The Failing of Raymond (1971)
  • A Case of Rape (1974)
  • The Dream Makers (1975)
  • Sherlock Holmes in New York (1976)
  • Angela (1978)
  • The Diary of Anne Frank (1980)
  • When the Circus Came to Town (1981)