Plenerizam
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c9/Prof._Ferdo_Ladika%2C_Anica_Vrankovi%C4%87_i_Heda_Ru%C5%A1ec_-_sat_slikanja_na_obali_Drave_u_Vara%C5%BEdinu.jpg/220px-Prof._Ferdo_Ladika%2C_Anica_Vrankovi%C4%87_i_Heda_Ru%C5%A1ec_-_sat_slikanja_na_obali_Drave_u_Vara%C5%BEdinu.jpg)
Plenerizam (francuski pleinairisme, prema en plein air: na otvorenom), je pojam koji označava slikanje na otvorenom prostoru, u prirodi.
Prema biografu Joachimu von Sandartu, prvi slikar koji je svoje slike - ulja na platnu - slikao u prirodi bio je Claude Lorrain, još u 17. st.
U 19. st. plenerizam najprije prihvaćaju barbizonci, Škola Hudson River, i na koncu impresionisti te Macchiaioli.
Plenerizam se osobito širi nakon što 1830-tih barbizonci, inspirirani Johnom Constableom, nastoje prikazati prirodu pod različitim vremenskim okolnostima i svjetlosnim uvjetima.
Taj će način slikanja osobito proslaviti impresionisti Claude Monet, Pierre-Auguste Renoir i Edgar Degas, a u nas Slava Raškaj, Celestin Medović, Vlaho Bukovac, Ferdo Kovačević, Milan Tolić, Jozo Botteri, Gabrijel Jurkić i Ljudevit Šestić, te u drugoj polovici 20. st. Alfred Krupa (stariji) i Joko Knežević.
Literatura
- Ante Vranković: Claude Lorrain - Virtuoz pejzažnog slikarstva, Hrvatska revija, 3/2005, 112-115
- Jadranka Damjanov; Ksenija Radulić: Plener, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 194