Plenerizam

Sat slikanja u pleneru na obali Drave u Varaždinu: prof. Ferdo Ladika, Anica Vranković i Heda Rušec, 1957.

Plenerizam (francuski pleinairisme, prema en plein air: na otvorenom), je pojam koji označava slikanje na otvorenom prostoru, u prirodi.

Prema biografu Joachimu von Sandartu, prvi slikar koji je svoje slike - ulja na platnu - slikao u prirodi bio je Claude Lorrain, još u 17. st.

U 19. st. plenerizam najprije prihvaćaju barbizonci, Škola Hudson River, i na koncu impresionisti te Macchiaioli.

Plenerizam se osobito širi nakon što 1830-tih barbizonci, inspirirani Johnom Constableom, nastoje prikazati prirodu pod različitim vremenskim okolnostima i svjetlosnim uvjetima.

Taj će način slikanja osobito proslaviti impresionisti Claude Monet, Pierre-Auguste Renoir i Edgar Degas, a u nas Slava Raškaj, Celestin Medović, Vlaho Bukovac, Ferdo Kovačević, Milan Tolić, Jozo Botteri, Gabrijel Jurkić i Ljudevit Šestić, te u drugoj polovici 20. st. Alfred Krupa (stariji) i Joko Knežević.

Literatura

  • Ante Vranković: Claude Lorrain - Virtuoz pejzažnog slikarstva, Hrvatska revija, 3/2005, 112-115
  • Jadranka Damjanov; Ksenija Radulić: Plener, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 194